Petak, 29 ožujka, 2024

Kreće NBA finale: Miami ima dobre šanse, ali se nitko ne usudi to reći

Pročitajte i ovo

Kako će Pat Riley, držeći dugogodišnju suprugu Heat za ruku, reagirati u ovom emotivnom susretu sa fakultetskom ljubavi Lakersima s kojom je planirao život? Je li Iggy istraumatiziran od LeBronove blokade otprije četiri godine? Ima li Spoelstra mnogo toga za došapnuti svojim igračima o LeBronu kao Modrić Subašiću o Ramosu? Odgovor na ta pitanja, ali i ono najvažnije, dobit ćemo za najviše 15-ak dana.

### POGLEDAJTE koeficijente  na Finalnu utakmicu….

Krajem prošlog tjedna Los Angeles Lakersi i Miami Heat završili su posao u konferencijskim finalima te tako ovoj jedinstvenoj sezoni osigurali jedinstven završetak. Po prvi puta će se u njemu sučeliti ove dvije momčadi koje dijele puno sličnosti, ali se po mnogočemu i razlikuju.

Los Angeles i Miami dva su grada koja su po mnogome preslika jedan drugog. Topla klima, industrija zabave, višemilijunski sajmovi taštine, elita, glamur i sve što ide uz to. Čak je i struktura stanovništva barem naoko slična s obzirom na sastav po pitanju etničke, rasne i vjerske razdiobe, uzevši u obzir blizinu Latinske Amerike.

I jedni i drugi imaju impresivnih 12-3 u doigravanju, nakon samo naoko zabrinjavajućih 3-5 u utakmicama regularne sezone u balonu, malko detaljnija analiza kvaliteta i nedostataka odaje kako nas čeka neizvjesno finale s velikim brojem pitanja na koje ne znamo odgovor.

Povijest Lakersa je uglavnom poznata, u pitanju je vjerojatno najpopularnija NBA momčad kako u Hrvatskoj, tako u Sjedinjenim Državama i diljem cijelog svijeta, a kroz vremensku lentu postojanja lige njihovih je 16 naslova distribuirano na način da su u svakom duljem razdoblju uspjeli pridobiti milijune poklonika.

Koje je njihovo šampionsko razdoblje najslavnije je solidna tema za raspravu. Je li to ona američkog Hrvata Georga Mikana koji je s tada Minneapolis Lakeresima osvojio pet titula, je li možda ono novije Shaqa i Kobea ili ipak ono Showtimea osamdesetih?

Po mnogima svakako ovo posljednje, a čovjek koji je njegovim autorom s klupe jest čovjek koji je zapravo srce i duša njihovih protivnika u ovom finalu i koji iza njih stoji praktički otkad znače nešto na NBA mapi.

75-godišnji Pat Riley u životu i karijeri prošao je sito i rešeto po nekoliko puta, ali nema sumnje da će za njega ovo finale predstavljati povod da na trenutak izvrti film unazad 40-ak godina, sve do trenutka kad je kao stručni sukomentator Lakersa skoro pa slučajnošću sišao na njihovu  klupu i započeo desetljeće u kojem će ispisati povijest.

S druge strane, osim samog kompetitivnog naboja kojem je suvišan dodatan motiv, Pat ima još jedan opipljiviji motiv, motiv s imenom i prezimenom – LeBron James. Poslije kolapsa u finalu 2014. pokupio se i vratio u svoj Cleveland, što mu je peterostruki NBA prvak poprilino zamjerio.

“Ovo nije lako. Morate ostati skupa… Ako imate hrabrosti i ne potrčite kroz prva vrata van čim se ukaže prilika. Ja nisam ovdje već 19 godina jer sam došao se sunčati na South Beach i uloviti boju.”, izustio je Riley nakon poraza od San Antonio Spursa, a svakom je bilo jasno na koga misli.

Ova 2020. označava lijepih 25 godina njegova rada u Miamiju, a najsvijetliji trenutak njegove trenerske karijere u ovoj momčadi jest svakako naslov 2006., kad je na početku sezone preuzeo klupu od Stana Van Gundyja. Događaj je to koji je još donekle obavijen velom misterije: službena je verzija da je Van Gundy “htio više vremena s obitelji”, no prethodno su novinari ulovili Rileya kako je izjavio da želi više bliskih doticaja s momčadi.

Špekulira se da se htio vratiti na klupu nakon samo dvije godine i da je Riley posredno Van Gundyju dao do znanja da pakira kofere jer je trenerskom magu očigledno ‘’zamirisao’’ moćan roster sa Shaqulleom O’Nealom – pristiglim iz Lakersa – superstarom u nastajanju Dwyaneom Wadeom, te masom zvijezda u jeseni karijere koji svojim iskustvom dopunjuju momčad taman do šampionske.

Tako i bi, Riley je s Heatom osvojio naslov 2006. te je 2008. rekao konačno ‘’zbogom’’ treniranju, a na klupu je zasjeo Erik Spoelstra. Čovjek koji je počeo najprije kao video koordinator te potom šef skautske službe postao je u tom trenutku najmlađi glavni trener u ligi ikad.

Premotajmo dvije godine unaprijed kad je Spoelstra dobio u ruke ‘’nuklearno oružje’’ u vidu trojca LeBrona Jamesa, Chrisa Bosha i Dwyanea Wadea (koji je potpisao novi ugovor, znatno ispod mogućeg, kako bi se dovelo ostalu dvojicu). NBA je dobila supermomčad, veliku trojku koju su krajem sezone svi vidjeli kao prvake, naročito kad su na proljeće 2011. ušli u finale.

Međutim tamo su Rick Carlisle i Dallas Mavericksi iškolovali Heat i ostavili ih bez naslova, a dojam je bio da se ponavlja jako sličan scenarij onom 2005. i da će Riley reći mladom Spolestri ‘’daj to vamo, ne znaš ti s tim’’ i ponovno se spustiti na klupu.

No to se nije dogodilo. Ostao je ‘’samo’’ predsjednik (ne i trener), ukazao je Spoelstri povjerenje, a upravo to povjerenje je bio nužan poligon da Spoelstra postane ono što je danas. Iz perspektive Miami Heata kao finalista nema sumnje da je intenzivan dojam da se radi o igrački dobroj momčadi, ali ne treba gajiti iluzije, malo tko bi znao s ovim i ovakvim rosterom kao Spoelstra.

Jer trenutni Heat nije momčad koja u svojim redovima ima iti jednu istinsku superzvijezdu. Jimmy Butler je u određenim trenucima u karijeri koketirao s tim statusom, no svak tko je gledao ovo doigravanje, a pogotovo finale Istoka protiv Boston Celticsa, jasno mu je da je hijerarhija momčadi uspustavljena tako da nitko nema zagarantirane minute niti lovačku dozvolu u trenucima kad boravi na terenu, već je sve podređeno prilagodbi koju je fenomenalni trener u tom trenutku odlučio primijeniti.

Tako je Goran Dragić (koji je skoro trejdan prilikom dovođenja njegovog sadašnjeg BFF-a Jimmyja), inače prvih pet utakmica serije s Bostonom najbolji strijelac Heata, prosjedio odlučujuće minute šeste utakmice. S druge strane, veteran Andre Iguodala, koji je u prvih pet utakmica bio gotovo nikakav faktor u napadu, u šestoj je potpuno izneredio Celticse što je epska ‘’podvala’’ Spoelstre Bradu Stevensu.

To je vjerojatno najveća snaga ovog Heata, imaju roster s desetak igrača za rotaciju u doigravanju dok se inače ona uglavnom tada kreše na osam ili nekad čak sedam igrača (npr u ekstremnim slučajevima ozljedama desetkovih Cleveland Cavaliersa u finalu 2015., a i onda Dellavedove i Mozgovi igraju samo zato jer nema tko drugi).

Ne možemo ne osvrnuti se na činjenicu da ovaj Heat donekle podsjeća na još uvijek aktualne prvake Raptorse, iako na platnoj listi nemaju individualca magnitude Kawhija Leonarda, ali ako se pogledaju visine draft izbora, Nick Nurse nije imao niti jednog iznad 14. mjesta. U Miamiju je, sad već veterančina Iggy, najviši izabran, kao deveti 2003., a on sâm je izustio dosta bitnu stvar:

“To je jedan od problema u ovoj ligi, sudimo o ljudima na temelju brojeva. Postoji nešto što se zove osjećaj i zato je Heat tako uspješan s igračima koji su okupljeni. Imamo svoju vlastitu formulu uspjeha.”, reče Iguodala i podiže obrvu liku Jonaha Hilla u filmu Moneyball.

Ali ovakva kompozicija rostera nije nešto za čije bi rukovanje svak bio obučen. Erik Spoelsra jest, a toga je jako dobro cijelo vrijeme svjestan i Pat Riley. Famozna zonska obrana, na koju se dugi niz godina u NBA gledalo s gađenjem, trener je doveo skoro do savršenstva, što u ovoj ligi nije lako s obzirom na mali, ali krucijalan detalj o postojanju pravila obrambene tri sekunde i činjenicu da nije moguće parkirati čuvara reketa pod obručem.

Uprošteno govoreći, Heat se ne čini kao momčad koja na rosteru ima pojedinca, superzvijezdu koja će u prijelomnim trenucima podivljati i postići 10-15 koševa u nekoliko minuta te riješiti utakmicu. Nešto što je, nakon milijun prethodnih navrata u karijeri, u zadnjoj utakmici finala Zapada napravio njihov sadašnji protivnik u finalu i čovjek koji im je svojedobno donio dva naslova.

No Heatov ‘’švedski stol’’ od igrača ima zaista bogat odabir tjelesa koja mogu vrtiti na LeBronu. Ni Jimmy Butler, ni Jae Crowder, ni Andre Iguodala, a ni Derrick Jones Jr. ne bi vjerojatno mogli usporiti Kralja čuvajući ga 40 minuta po utakmici. Ali izmjenjujući se na njemu, to je već druga priča.

Bam Adebayo bi mogao ući u jednadžbu no on će imati pune ruke posla s Anthonyjem Davisom, iako već je dugo u ligi važnija momčadska obrana od čiste lock-down sposobnsoti zaustavljanja napadača u izolaciji. Sve u svemu, roster Heata je glina koja se može oblikovati na bilo koji način ONAJ TKO ZNA to želi.

TAKTIČKE FINESE

Adebayo, Iguodala i Crowder izmjenjivali su se na Giannisu u drugom krugu doigravanja, a rezultat je poznat. Jedno od ključnih pitanja je hoće li, i u kolikoj mjeri, Spo moći bacati zonu na Lakerse, kao što je bio slučaj sa Celticsima? Kao na većinu pitanja uoči finala, odgovor je da i ne.

Istina, Lakersi nisu dominantna tricaška momčad, pogotovo u uvjetima u kojima ti čovjek koji ima 40% za tricu na razini cijele karijere nije u potpunosti na visini zadatka (Danny Green), no Miami bi mogao platiti harač onoj tamnoj strani zoniranja, a to je davanje puno ofenzivnih skokova protivniku, što bi tek moglo protiv ovih Lakersa biti problem. Boxing out je veliki izazov s toliko klasičnih visokih igrača u redovima protivnika, a također bi ta ista eskadrila igrača debelo preko dva metra na rosteru Lakersa mogla biti ubitačna i na postavljen napad dok on traje, ne samo nakon šuta kad treba uzeti skok.

Sjetimo se kako je jedan Enes Kanter znao iznerediti reket Heata nakon lob dodavanja od strane suigrača, onda pokušajte skalirati to na razinu, najprije Dwighta Howarda, pa tek onda Anthonyja Davisa. Upravo su igrači na visokim pozicijama LA-a jedan od izvora glavobolja za Spoelstru. Već sama individualna kvaliteta Davisa (29 poena prosječno uz 58% iz igre u doigravanju) će dosta skresat mogućnost zone jer je čovjek u stanju nešto što Boston nikako nije bio, iskoristiti središnju rupu u 2-3 zoni, a kako i s kim će ga Frank Vogel kombinirati je izvor najdubljih kakofoničnih dilema kod svakog protivnika, ne samo Spoa.

U prvom kolu protiv Blazersa na centru je startao Javale McGee s Davisom na četvorci. U drugom protiv Houstona od četvrte utakmice već Davis na centru uz Markieffa Morrisa (što im je, između ostalog, omogućilo da jako dobro brane tricu Houstona), a protiv Nuggetsa je, opet od četvrte utakmice serije, startao Dwight Howard. Vogel ima dosta manevarskog prostora za rošade pod koševima, a taj deterministički kaos obilato koristi kako bi protivnika prisilio na neizbježan i nepriuštivi luksuz uzimanja vremena potrebno za prilagodbu.

Važno je napomenuti kako će se Lakersi tek sada, u Velikom finalu, po prvi put susresti s pravom, čvrstom obranom u doigravanju, barem ako je sudeći po viđenom u istom. Nadamo se također, za dobrobit košarke, da Davis neće imati nikakvih problema s gležnjem kojeg je uganuo u četvrtoj utakmici protiv Nuggetsa s obzirom da je on zapravo centralna figura serije. Najviše pitanja se nadvija nad njim, hoće li s jedne strane Vogel iskoristiti sve njegove objektivne prednosti, a isto tako je li Spo ikako u stanju barem usporiti ga i svesti njegov utjecaj blizu minimuma.

LeBrona smo u ovoj ulozi gledali mali milijun puta, a dva trenera su se susretala 2013. i 2014. u finalima Istoka. Tad je Spoelstra bio taj koji je imao LeBrona, a Vogel u Indiani prilično mladu momčad koja je gajila stil igre u svom (tada još toga nismo bili svjesni) labuđem pjevu.

Argument koji se najčešće može čuti kao razlog zašto će Lakersi osvoijit naslov je uglavnom činjenica da je tamo LeBron i da se protiv njega nikad ne isplati kladiti. Dosta konformistički, no sreća za one koji to napamet izuste jest da je to u ovom doigravanju uglavnom i dokazao. Jamesu je njegov uspjeh na košarkaškom terenu, kao i sve što mora činiti van terena da bi došao do uspjeha na njemu, više od posla. Njemu je to način života, a plodove toga ubirat će pogotovo u godini kad navršava 36 punih.

Javnost se znala rugati s trejdom kojim je Anthony Davis došao u Lakerse tvrdeći da su ‘’za Davisa prodali cijelu svoju budućnost’’, no zaboravljaju na efekt LeBrona koji kao nijedan igrač u povijesti lige frizira izvedbu ostalih suigrača, po inerciji možebitno percipirane kao tek malo iznadprosječne. Takvim, ne sumnjamo, mnogi recimo vide 34-godišnjeg Rajona Ronda. Istog onog koji se pokazao ultrabitnim pojačanjem jednom kad se vratio u Bubble-Lakerse te koji ima priliku ispisati povijest kao prvi igrač koji će postati prvakom sa dvije najokićenije momčadi lige, Celticsima i Lakersima.

DIVLJA HORDA

No da se vratimo na Heat, momčad koja je po mnogočemu jedinstvena, a jedinstveni su i njeni igrači. Jimmy Butler, nakon godina traženja, našao je okruženje za koje je sâm rekao da ga razumije, prihvaća njegov način komunikacije stavljajući sadržaj ispred forme i gdje nitko neće postaviti pitanje ‘’možete li iskontrolirati Butlera?’’ kao što je to bio slučaj u Philadelphiji. Što je na koncu i sâm priznao da je bio okidač za njegov odlazak.

Štoviše, u Miamiju mu nisu zamjerili ni ovo:

Prikazani intervju datira iz vremena kad je nosio dres Chicago Bullsa koji su, vođeni Derrickom Roseom, pucali na visoko ali nijedne sezone nisu uspjeli preskočiti Heatovu Veliku trojku. Jimmy je po prirodi stvari osjećao popriličan antagonizam spram momčadi i dresa kojeg sad s guštom oblači svake večeri.

Trojac odličnih defenzivaca Butler, Crowder i Iguodala imaju solidno iskustvo igranja protiv LeBrona. Butler iz mnogih duela u doigravanju, između ostalog i iz ranijih vremena kad je bio najviše poznat kao obrambeni specijalac. Dva igrača imaju ukupno 34 utakmice a omjer je pomalo iznenađujući, izjednačen 17-17, s tim da je bitno naglasiti da je u doigravanju 8-3 za LeBrona. Sve u svemu, jasno je da Jimmy Buckets neće impresionirano treptati okicama.

Crowder je također igrao protiv i čuvao Kralja, kratko su bili i suigrači u Cavsima, ali šta tek reći za Iggyja? Postao je MVP-em finala 2015. nakon što je Steve Kerr ‘’hakirao’’ seriju i prešao na potpuni smallball, jer se prethodno našao u problemu gubitka 2:1 u seriji od ozljedama očerupanog Clevelanda.

Ljudi ipak više pamte ono što se zbilo godinu dana kasnije prilikom sad već vjerojatno najčuvenije blokade u povijesti doigravanja, ali i to je samo dio narativa za nabrijavanje. Od tada je prošlo sad već dosta vremena, LeBron je u nešto drukčijoj uozi, Iguodala u dosta drukčijoj ulozi (osim što je po šesti puta za redom u finalu), a obojicu zanima samo jedno.

Pogled prema dva međusobna susreta finalista tijekom ove regularne sezone neće nam mnogo toga otkriti. Studeni i prosinac 2019. čine se tako davnima, a još davnijima kad se pogleda igra, ali i sâm roster Heata. Crowder je bio u Memphisu, Iguodala na subotnjem odmoru (iako je uzeo poduže vrijeme da riješi klupsko pitanje), a Meyers Leonard, koji je doslovce proveo tek devet minuta na terenu u cijelom doigravanju – starter. Ali da nam štreberčine ne zamjere, Lakersi imaju 2-0 u regularnoj sezoni.

KVAZISTRUČNJACI ILI KAKO SE ADEBAYO NARUGAO LJUDIMA IZA AMERIČKE REPREZENZACIJE

Bam Adebayo je čudesan igrač. Čovjek koji je, kao big man, legitimni All-Star bez šuta za tricu, a to je danas prava rijetkost i ujedno činjenica koja svjedoči o njegovoj raznovrsnosti na obje strane terena. Vratimo li se godinu dana unazad, u suton ljeta 2019., sjetit ćemo se razdoblja regrutiranja američke reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Kini.

Pomalo ispranog mozga, najveće zvijezde lige, koje kao vrijedne trošenja ljeta jedino natjecanje vide Olimpijske igre, redom su otkazivali, a na kraju je popis otkaza stigao do brojke od tridesetak. Bam Adebayo bio je među onima koju su ostali u selekciji – i koji su htjeli nastupiti – ali na kraju nisu ušli među konačnih 12. Adebayo, konkretno, nije ušao ni u selekciju zadnjih 17.

“Značilo bi jako puno za mene i za Heat. Nismo imali igrača u reprezentaciji od LeBrona i Wadea. Sama činjenica da bih nosio dres sa zastavom svoje zemlje preko dresa bi bila velika stvar za mene. Mislim da bi i moja majka došla u Kinu pa bi to bila dobra prilika da i ona malo putuje i vidi svijeta”, rekao je skromni Bam.

Ispred njega su, ako se držimo referentne pozicije (onih koje Bam može pokriti) među 17 igrača bili Brook Lopez, Kyle Kuzma, Myles Turner i Mason Plumlee. Kako je Team USA prošao na SP sjećamo se, osvojeno je polusramotno sedmo mjesto (iza jedne Češke), a čak trećinu rostera činili su igrači – Bostona. Istog ovog kojeg je Bam izdominirao u finalu Istočne konferencije.

Kendrick Nunn igrač je koji je bio jedno od najpozitivnijih šokova u prvom dijelu sezone, prije pandemije, a mnogi su ga gurali u kandidaturu za rookieja godine u klasi Ziona Williamsona i Ja Moranta.

Najnovije vijesti

Barcelona nadigrala Napoli i prošla u četvrtfinale

Nogometaši Barcelone plasirali su se u četvrtfinale Lige prvaka nakon što su u dvije utakmice bili bolji od Napolija....

Povezane vijesti