Utorak, 9 ožujka, 2021

Svijet je sve siromašniji, otišao je još jedan veliki čovjek

Šok i nevjerica traju još uvijek, Zlatko Saračević preminuo je u Koprivnici od posljedica srčanog udara. Velikan hrvatskog sporta otišao je naglo i iznenadno i ostavio sve u šoku…

Oglas

Otišao je veliki čovjek, sportaš i čovjek s kojim je bio užitak surađivati. Već na prvi kontakt mogli ste znati kakav je, jednostavan, otvoren, prizemljen. A nakon svega toga bio je vrhunski sportaš, jedan od najvećih koje smo imali.

Vijest o odlasku Zlatka Saračevića primljena je s nevjericom. Nisu to bili trenuci nevjerice i odbijanja već minute, hvatanje za slamku da je netko pogriješio, ali na žalost, 2020. i 2021. nemaju milosti i vrlo su grube u svom postojanju.

 

 

Otišao je treći velikan iz Atlante, član generacije koju ćemo vječno pamtiti kao zlatnu s Olimpijskih igara. 2010. godine napustio nas je učitelj Velimir Kljaić, godinu dana kasnije veliki lijevi vanjski Iztok Puc, a sada i ljevoruki bombarder Zlatko Saračević.

Atlanta 1996. je prva asocijacija na Saračevu igračku karijeru, ali ona je prebogata i ne može stati samo u Atlantu koja je bila reprezentativni vrhunac.

 

 

Rukometna priča krenula je u Borcu iz rodne Banja Luke koji je u to vrijeme bio respektabilan klub sa šest titula prvaka bivše države. Sarač mu je pomogao da osvoji sedmu, ali imao je tu nesreću da se počela stvarati moćna Metaloplastika koja je vrlo brzo zasjela na tron i bilo ju je gotovo nemoguće s njega skinuti.

Metaloplastika je bila reprezentacija u malom, a Saračević je bio jedan od rijetkih koji su van Metaloplastike došli do reprezentacije. S Jugoslavijom je osvojio svjetsku titulu u Švicarskoj 1986. i broncu na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988., mogao je i u tu Metaloplastiku, zvali su, ali on je bio simbol Borca, dijete banjalučkog kluba i glavni igrač, nije krenuo prema Šapcu.

 

 

1987. godine odigrao je u dresu Borca finale Kupa Jugoslavije protiv Medveščaka, upisao poraz i kasnije preselio upravo u Medveščak. Medveščak je tada bio moćan, institucija, a Sarač je tamo proveo tri sezone. Te tri sezone donijele su mu dva trofeja pobjednika Kupa prije odlaska iz kluba 1990. godine.

Poznato je kako je u Francuskoj ostvario sjajnu karijeru i da je tamo otišao iz Medveščaka, međutim malo je nedostajalo da završi u Španjolskoj. Već je imao dogovoren transfer u madridski Atletico, a onda je uslijedilo prvo gašenje rukometne sekcije tog kluba.

 

 

Tako se na tržištu nenadano našao vrhunski desni vanjski, reagirao je Bordeaux i doveo ga u svoje redove. Tada je na klupi Bordeauxa bio Boro Golić, trener rodom iz Banja Luke, inače otac Andreja Golića koji je kasnije nosio dres francuske reprezentacije, a Sarača je jako dobro poznavao, uostalom trenirao ga je u Borcu. Odmah ga je prihvatio, znao iskoristiti, a Saračević je bio hit igrač te sezone.

Kako su u Bordeauxu trošili malo više nego što su mogli, vrlo brzo je došlo do raspada sustava, a Saračević odlazi u tada moćni Nimes. S njim osvaja dvije titule francuskog prvaka, najbolji je strijelac lige iz sezone u sezonu, a nakon Nimesa, Creteila i Istresa vratio se u Zagreb.

 

 

Stvarala se moćna momčad koja je trebala napasti tada nedodirljivu Barcelonu, ali nije išlo. Sarač je dao sve od sebe, bio najbolji strijelac Lige prvaka, ali Barcelona, ponešto i uz pomoć ljudi u crnom, ipak je bila previsoka stepenica.

U godinama kada mnogi razmišljaju o kraju karijere, njega su oblijetali velikani, Kiel i Veszprem su se tukli za potpis 39-godišnjeg desnog vanjskog, a presudilo je što je u Veszpremu bila ekipa iz reprezentacije. Niti s Mađarima nije osvojio europsku titulu, ali je igrao i tamo važnu ulogu. Za kraj karijere vratio se u Hrvatsku i nosio dres Zameta.

Najnovije vijesti

Povezane vijesti